Prije nego sam postala dizajnerica, bila sam vrtlarica. To sam i dalje, samo malo nadograđena verzija. I dalje me pali entuzijazam prema svemu što raste, i dalje pričam biljkama i slušam kad one pričaju meni. Biljke poznajem ne samo po latinskim nazivima već po okusu, mirisu, teksturi i karakteru. Živo iskustvo rada na zemlji izbrusilo mi je percepciju i osjetila, pa u konačnici dalo temelje dizajnerici kakva sam danas – praktična, pragmatična, ali duboko senzibilna. Prostor vrta i vanjsko okruženje promatram kao živo iskustvo susreta između prirode i ljudi koji ju nastanjuju. Najviše me uzbuđuje to što dizajn nije sam sebi svrha, on je samo alat kojim se životi mojih klijenata mijenjaju na bolje. Jer ja ne crtam vrtove, ja otvaram prostor za doživljaje i iskustva.

A vi me zbog toga volite.

Mala Njiva je studio za uređenje vrtova i dizajn vanjskih prostora: privatnih okućnica, ugostiteljskih objekata, poslovnih okruženja. Moglo bi se reći da moja filozofija spada u ono što zovemo slow design. Slow design se ne odnosi na to koliko je vremena potrebno da stvorim neki projekt, već na to koliko su dizajni pažljivo promišljeni, materijali svjesno izrađeni, kakva je trajnost pojedinih elemenata, koliko su u službi dobrobiti za čovjeka – njegova korisnika i samu prirodu. Moja zona rada je iznad estetike, idem duboko, holistički. Zanima me svrha, izgled nije nevažan, ali je u drugom planu. Želim znati kako se ljudi osjećaju u prostoru, kako s njime komuniciraju. Ostavlja li stvoreno kakav dojam, ili ravnodušnost. Od prve izmjere do napuštanja gradilišta fokusirana sam na doživljaj. Na to tko postajemo u određenom prostoru i kako promijenjeni iz njega izlazimo. Za to ginem. Svjesna sam da moj rad ostavlja vrlo konkretan otisak u okolišu – to nije samo fraza. Ozbiljno promišljam o tome kakve tragove želim ostaviti iza sebe, na ovom svijetu, na ovoj planeti, težim da uvijek radim u službi Života. Iznimno sam osjetljiva na štetne prakse koje nas udaljavaju od prirode. Stalo mi je da čuvam sav živi svijet, da nas prilagodim prostoru, a ne obrnuto, da prirodu poštujem, a ne podređujem i da držim balans između želja mojih klijenata i mogućnosti terena. Slušam jedno i drugo – prirodu i čovjeka – a dizajn je alat koji mi pomaže da se te krajnosti pomire, da prepoznam granicu između previše i premalo. Konačni rezultat su prostori koji su praktični i funkcionalni u svakodnevnom životu, ali koji imaju priču, karakter i atmosferu.

Uređenje vrtova je posao u kojem istinski uživam. Volim ljude, volim raditi s prostorom, volim gledati kako se grade priče koje zajedno pričamo i kako se oplemene vaši životi kada dobijete vrt koji nije samo estetski po mjeri, već se nadograđje na to kako živite, što vam je važno i tko jeste. Uvijek sam ganuta kada zajedno osjetimo da je napokon sve na svom mjestu – baš oanko kako je oduvijek trebalo biti.